Stari Slaveni

Stari Slaveni (Drevni Slaveni) su ranosrednjovjekovni Slaveni, u periodu seoba slavenskih plemena, od 6. do 8. vijeka.

Oko 5. vijeka otpočele su velike seobe Slavena, koji su, kako se pretpostavlja, krenuli s teritorije Prikarpatja, gornjeg toka rijeke Dnjestara i s desne obale srednjeg Podneprovlja, na zapad, jug i sjeveroistok. Na zapad su išli prema gornjem toku Visle, a zatim Elbe, zaobilazeći Zapadne Karpate, odnosno, s istočne i sjeverne strane Karpata. Na istoku su se slavenska plemena rasprostirala u gornjem toku rijeka Volge i Oke, Na jug su se kretali prema Dunavu, onda idući uzvodno prema zapadu, naseljavali mjesta uz pritoke Dunava i zalazili na teritoriju Bizantijskog carstva. U sovjetsko vrijeme vladale su teorije o autohtonosti slavenskih plemena na velikom dijelu istočne Evrope ili Poljske, ali u zadnje vrijeme, arheološki podaci pokazuju, a na osnovu nekih istraživača, na formiranje Slavena kao dijela jedne etničke grupe na području kijevske arheološke kulture u periodu između 2. i 4. vijeka. U to vrijeme o zapadnim i istočnim slavenskim plemenima saznajemo uglavnom po arheološkim podacima, a o Južnim Slavenima imamo zapise od bizantijskih autora.


© MMXXIII Rich X Search. We shall prevail. All rights reserved. Rich X Search